U Danilovgradu je juče, uz vojne počasti, sahranjen Drago Stojović (1920 - 2020), nosilac Partizanske spomenice, nekadašnji visoki državni i funkcioner Saveza komunista Crne Gore i predsjednik SUBNOR-a Crne Gore. Rođen je u Bjelopavlićima, njegovi roditelji Jagoš i Margita, rođena Radović, imali su šestoro djece, a iz Drugog svjetskog rata troje je izašlo sa partizanskim spomenicama. Ispraćajući ga iz slobodarskog stroja, sa pogoričkog groblja Čepurci, na vječni počinak ka rodnim Bjelopavlićima Zuvdija Hodžić, predsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, je kazao da je Drago Stojović od ranih dana do kraja života, dugog 10 decenija, u svoju biografiju upisivao datume i događaje koji su ga učinilim ne jednim od najboljih nego najboljim sinom Crne Gore.

– Neko je rekao da Crnogorac živi za onaj dan kada će zauvijek otići iz života, kada će zauvijek da se oproste od njega, kada će doći narod da pokaže koliko su ga cijenili i poštovali i koliko je zaslužio. Crnogorci bolje nego drugi znaju ko je životom zaslužio da bude primjer, znaju za Draga Stojovića, nosioca Partizanske spomenice, sina nosioca Partizanske spomenice i brata nosioca Partizanske spomenice. Štogod da se kaže o Dragu Stojoviću, malo je, a možda je dovoljno reći Drago Jagošev. Znaju to Crnogorci, zna to Crna Gora, znaju to i mlađi. Postao je skojevac 1937. godine, nešto ranije isključen je iz gimnazije zbog širenja naprednih ideja, 1941. godine postoa je član KPJ i borac partizanskog odreda Bijeli Pavle. Bio je jedan od najmlađih, ali i najhrabrijih boraca. Poslije borbe oko Danilovgrada i Podgorice učestvovao je u napadu na Pljevlja, i od prvog dana bio borac Prve proleterske brigade sa kojom je prošao pet ofanziva: Neretvu, Sutjesku, Igman... Izrastao je u ličnost kojoj su u ratu povjeravane najodogovornije dužnosti – komesara bosanskim brigadama, partijskog rukovodioca. Državničke funkcije je zavrijedio osobinama plemenitosti i savjestnosti. Bio je ministar unutrašnjih poslova, član izvršnog vijeća, član predsjedništva, organizacioni sekretar CK, delegat u Saveznoj skupštini, bio je predsjednik SUBNOR-a Crne Gore, u vrijeme kada su njegovi članovi bili učesnici NOB-a. Bio je i ostao primjer crnogorske i partizanske etike, plemenitosti, nesebičnosti, snažan kao i ideja u koju je vjerovao, nepokolebljiv i odan. Bio je najbolji sin Crne Gore – kazao je Zuvdija Hodžić.

Jedna od Dragovih vrlina, kako je kazao na ispraćaju Dušan Stojović, bila je skromnost koja ga je pratila čitavog života.

– Nakon bitke na Pljevljima došao je komandant, sin Bogića Radovića, i pitao ko će da ide kući – Vojo ili Drago, a ko će da nastavi borbu. Drago je, kako Vojo priča, bio sa strane, nenametljiv, ali u borbama je bilo drugačije, i kazao da neće da ide kući, nego želi da nastavi borbu. Taj momenat svjedoči sa kakvom je odlučnošću išao kroz život, šta je opredijelilo njegovo bitisanje. Drago je bio suzdržan i beskrajno dostojanstven. Nije mu bilio lako u dijelu života, ali je on to tako lijepo, dostojanstveno nosio, naslonjen na svoju porodicu – rekao je Dušan Stojović.

N.S.

---